Adolf Polegubić
a pjesma je odgovor
na moja pitanja
i sumnje i strahove
i prije nego se pojave
a Ti si tako jednostavna i lijepa
kao jutro
u kojem smo se susreli
među brezama u ovom gradu
u kojem sam učio o strpljivosti i samoći
a sve je podsjećalo na besmisao
i bijeg od daljine
a Ti si tako jednostavna i lijepa
kao ljetna noć
u kojoj smo brojali zvijezde
i glasno se smijali
i ništa nije tako veliko
kao motrenje u tišini
u skladnom pokretu očiju
a noć je tiha
osvjetljena mjesečinom
koja se spušta na moje vjeđe
poput pramena kose Tvoje
i čini me spokojnim
poput dječaka
koji poskakuje od radosti
zagledan u oči Tvoje
mirisne poput kadulje
procvale u proljeće