Vanja Škrobica
prid grebon mojih predak’
gledan slike u sjajnon porculanu na spomeniku:
dida, baba, otac, mater, rodbina…
snivaju moji najdraži
kroz suzu pročitan izblidila slova:
U Tebe se, Gospodine, uzdam…
pasaje dan za danon
pasaje godina za godinon
nevera pa bonaca
prid grebon moji’ predak’
ča više godišć jeman,
sićanja su sve jasnija:
tombula s babon, jematva s didon,
Prvić, Žirje i Boka s ocen,
a s materon:
subotnje šetnje do Sustipana, Merjana…
njijovi glasovi zvonidu, smij čujen
… ka da san in sve bliže
mahovina ispunila fuge na grebu
na krizantemi posljednji jesenji leptir
samo je leptir živ?
na grebu moji’ predak’
2014