Dragan Gortan
Ne postoji ništa
Što bi moglo biti puno
Kao ispunjeno ljudsko srce
I ne postoji ništa
Što bi moglo biti prazno
Kao čovjek pun samoga sebe
…
Kad ruke zapišu tuđu pjesmu
Ovu pjesmu napisah jedne večeri nakon susreta i razgovora sa ženom koja je imala hrabrosti još prije dvadesetak godina posvojiti teško bolesnu curicu, rođenu kao nedonošče, mada je znala da će joj morati podrediti cijeli svoj život.
Učinila je to ne misleći na sebe… U potpunosti smanjivši sebe… postala je velika.
Možda sam tada u razgovoru s njom osjetio njezino ispunjeno srce… ne znam, ali nekako osjećam da je ta pjesma, ne moja, već njena. Moje su je ruke samo zapisale.