Dragan Gortan
Ona dođe nepozvana
Njen korak se ne čuje
Na pogled isti si izvana
A već ju ćutiš… tu je
I dok misliš, moći ću
Sve pod razum svesti
Već šapnu; Noćit ću!
I u srce ti se smjesti
Čije su te cipele
Što pred srcem stoje?
Pitaš sebe s jutrom
Dok dlanovi se znoje
I malo još lažeš
Govoreći: Ničije!
A ritam srca slažeš
U nježne pjesme ptičje