Igor Divković
Ciganka
Daleka,
kao oblak,
letiš
nebom
svojih snova.
Nose te vjetrovi,
dižu te strasti,
razvlače
čežnje
obzora.
Majka zemlja
ne čuje
tvoj glas,
sasvim sigurno,
nema mu jeke.
Dahćeš,
jecaš,
šapućeš,
presenzibilnom,
uhu svemira.
Sjaje ti
tvoje repatice,
tvoje komete,
tvoje meteori.
Sav,
vaseljeni,
sjaj sunca
utapa se u tvom,
dubokom,
crnom oku,
ciganko!
Dok sam tražio Evu
Po Starom
(dobrom)
Novom zavjetu
Evino
prebivalište
tražio sam
u raju.
Policija o tome
nije imala
pojma,
poreznici
također.
Raspitivao sam se i kod
Western Uniona,
kod Deutsche Telekoma,
kod Google-a,
jednako tako.
Dok
sam
tražio
Evu,
babe gatare
upućivale su me
u
nekakav
voćnjak jabuka
u delti rijeke Nila,
u delti rijeke Tigris,
u delti rijeke Ganges,
too much.
Baš slatko.
Dok sam tražio
Evu
postao sam
ovisnik
o turskoj kavi,
o kubanskim cigarama,
o ruskoj votki.
Dok sam
tražio
Evu,
prvorođenu,
da
joj,
sluđen ljubavlju,
časno,
ponudim brak,
prošlo je
nekoliko tisuća godina,
možda i više.
Majka me,
Blago,
bona fide
(a kako će majka
drugačije
nego
majčinski)
tješila:
nije važno,
ionako,
vrijeme za zaljubljene,
navijek,
stoji
i
nikada nije novac,
niti druge tričarije.
Dok sam,
sam,
osobno
i
osobito
tražio Evu,
budio sam se kasno,
budio sam se rano,
stoljećima se, uopće,
nisam
budio.
Dok
sam
tražio
Evu
puno sam bludio.
Dok sam tražio,
svoju,
voljenu,
buduću
i
jedinu
ženu Evu
postao sam vegetarijanac,
postao sam fatalist,
na posljetku,
postao sam sjajan
pjesnik
dvadesetiprvogstoljeća,
po,
relativno umjerenoj ,
Gregorijani,
po,
relativno ortodoksnoj
Julijani,
po,
apsolutno seksipilnoj,
Marilyn Monroe,
nadasve.
Recidivistica iz strasti
Svakoga petka,
ispočetka,
u vrijeme velikog odmora,
tamo,
u hladu jasmina,
naslonjena na njegovo
mirisno nebo,
recidivistica
puši
cigar,
bez filtera.
U
tom
hedonističkom interegnumu
pozornost
rulje
okupirana je
hot dogom,
mini pizzom,
maksi sladoledom.
Aferim!
Kada zazvoni,
s katedrale,
City express će
isporučiti
razglednice,
čestitke,
brzojavke s Fiji-a.
Poslije toga,
planet Zemlja,
vrtjeti će se
i nadalje
oko
svog slatkog Sunca.
Bosonogi, ili bosi,
oko svoje osi.
Njen
kućni ljubimac
za svojim repom.
Samo će se,
to,
mirisno,
nebo jasmina,
polako
naoblačiti,
kao da hoće
kazati
laku noć.
Bila je to
pljuga
stoljeća!