Sven Adam Ewin
večer je
dijete si
i roditelji su te
teško povrijedili
tvoj plač je grčevit i dug
ali jedan topao zagrljaj
i povrede je nestalo
kao da je
nije ni bilo
kasnije s večeri
oni koji su te povrijedili
govorili su o poslovima
koji ih čekaju sutradan
na tebe su zaboravili
sve dok ispod tvojih rebara
nije provalio zaostali jecaj iz ošita
on je nehotice pozlijedio ranu
koja je već bila u zarastanju
a kod tvojih roditelja
otvorio novu
koja neće nikada zarasti