Iz naše arhive/ objavljeno 26.03.2017.
Sven Adam Ewin
Pjesnik je čudo. Zbori na Gori.
Pjesnik je sanjar. Hoda po vodi.
Pjesnik se ne stvara. On se stvori.
Pjesnik se ne rađa. On se rodi.
Kad pjesnik šuti, tad nebo gori.
Veći je kada nije u modi.
Što tebe mori i njega mori.
Pjesnik tamnuje i na slobodi.
Pjesnik te neće ostavit sama.
Sa njime svi su, on u samoći.
Car je visova. Demon je jâmā.
Gdje ti se bojiš – pjesnik će poći.
I kad te mrkla ogrne tama,
On će ti biti lampa u noći.