Nada Vučičić
Oslikavam plahtu
prstima rubove zlatim
obrisi naslućuju zimu
kose tuga se pamti…
Sjene ljubičastom pratim
za usnule kiše i dane druge
ne pitaj ništa mrtvu sliku
sjene su izgubljene pruge…
Noć će se pokriti oslikanim
i prsti smiriti blago
kosa će sakriti tugu
rubovi oblaka sjajiti jako…
Ostat će samo pjesma
da ispriča priču
ja bit ću daleko
gdje zvijezde umiru i niču…