Sven Adam Ewin
Prve biljke u vrtu cvjetahu poludivlje,
A prekrasne bijahu, no prepune inata.
I svadiše se ljuto za kraljevsko nazivlje.
Za carski tron bijaše suviše kandidata.
A bješe cvijet do cvijeta: ljubica, pa maslačak.
Cinija, visibaba, božur i margareta;
Raskošna azaleja, klematis, ljiljan, pa čak
I tratinčica skromna, u sjeni suncokreta.
A svađa sve je žešća. I korov raste gusti.
I rogozina divlja između cvijeća puže.
Tad išeta Gospodin, niz brijeg, u Vrt svoj pusti,
Da imenuje stvari. Pa poslije šetnje duže
Crveni mirluhne cvijet… uzdahne i izusti:
Ime ruže.