KUDA IDEŠ…? (2/4)
(nastavak
tekst i foto: Dražen Radman
Bi li onaj pjevač završio onako da se držao drukčijih kriterija, a zbog kojih ne bi, vjerojatno, niti pio lijekove? Vjerujem da bi bio još bolji čovjek, kako za sebe tako i za svoju obitelj, tako i za one koji su ga godinama vjerno slijedili prateći njegov osebujni glazbeni izričaj.
Iako je mnogima bio cool, lako moguće da je mogao biti još i više cool da je pronašao neke bitne odgovore na pitanja koja su ga iznutra morila.
Bi li onaj osamnaestogodišnji momak uopće i bio u situaciji da pregazi one djevojke da je njegov otac imao ispravan (objektivan) ili barem malo skromniji a ne tako bahati kriterij?
Bi li tvoja rodica danas bila u tako teškom stanju da je imala ispravan kriterij koji, među ostalim, podrazumijeva da se ne može nakon dva susreta s momkom odmah leći u krevet, a poslije se čuditi njegovu lošem i sirovom karakteru?
Bi li bilo drugačije…?
Bi li onaj tvoj susjed živio cijeli svoj život u strahu da je njegovo srce počivalo na čvršćem kriteriju iz kojeg srce crpi mir, čak i onda kada je tijelo posve bolesno?
Bi li tvoj otac bio tako škrt u iskazivanju ljubavi prema svojoj ženi (tvojoj majci) da je hodao kroz život s drugim kriterijem koji bi ga učio da živi ljubav i kao primanje i kao davanje?
Bi li ti danas bio bolji prema svojoj ženi i djeci da živiš držeći se nekog boljeg kriterija koji bi ti dao ne samo smjer, već i snagu da možeš voljeti, a ne samo čekati da tvoja žena nešto poduzme jer držiš da si, je li, neki ‘macho’?
Mogu ti reći, prijatelju, da je obična glupost držati se one poznate teze da je dobro za tebe samo ono što ti misliš ili osjećaš da je dobro. Takav kriterij protivan je zdravu razumu.
Naime, dobro je ono što zaista jest dobro bez obzira što ti misliš ili osjećaš da je dobro. Također, ispravno je ono što zaista jest ispravno, a ne ono na što te tvoje subjektivno nahođenje navodi da zaključiš u danom trenutku.
Nastavak slijedi…