Nada Vučičić
Krevet je bijel
I bol je bijela
I odlazak moj u snijeg i led
Ne boji se duša moja
Odavno je spremna za let
I kažem: Bože dogovor je bio jasan
Naglo ko ptica u vis…
I gle u tren…
Otkud ti? To tvoje rame za moj lijes
Ništa od toga govore oči
I topli dah što usne mi grije
Ne dam ti ni makac draga od mene
Nek bog čeka strpljiv je
Bog gleda
Gleda
Pa se nasmije:
O ludo jedna i meni draga
Ne daju te, te ruke dvije