Nada Vučičić
Tiho je nedjeljno jutro
Na ranjenim koljenima
Tihi ubojica tu negdje
U koga pucati zlatnim metkom
Ubiti tišinu
Krikom galeba što lete nad livadom
Noseći sliku mora u sjećanju
Zalutali u nevrijeme postojanja
U tišine označene mrtvom pjesmom
Zemlja se vrti posljednjim hropcom
U krhotinama živi sjećanje nada
Nad oltarom krvav Krist zatvara oči
Quo vadis homine? Pita stoljećima
Nježnost ruža u cvjetanju