Mirjana Blašković
Utihle su riječi
poput tuge,
rastaču dubinom,
kolaju i lome,
nevidljivo guše,
otupjelo bole.
Nakupljaju se danima
u utorima duše,
slojevima talože
na stijenke koje,
napukle na mjestima,
još prikriti se mogu.
Onda tiho u zaborav padnu,
i ružne, i lijepe,
izgovorene, zaboravljene,
neke prešućene riječi,
poput ožiljaka
davno zadobivenih.