»Sjeti se, čovječe – Memento homo!«
Danas je Pepelnica ili Čista srijeda. Kršćanski je to spomendan kojim započinje korizma, vrijeme od 40 dana prije Uskrsa (ne računajući nedjelje).
Na čistu srijedu pepelom se posipa vjernike u obredu pepeljenja. Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca.
Svećenik u svakoj crkvi, u okviru redovitog bogoslužja, kratkim obredom blagoslivlja pepeo na pladnju, te u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posipa po glavi nekoliko trunaka pepela.
Pepeo je običan, od spaljenog drveta, ili, ako je to moguće, od palminih, maslinovih ili drugih grančica koje su bile blagoslovljene prethodne godine na Cvjetnicu. Time se želi istaknuti kontinuitet metanoje (obraćenja). Svećenik zatim svakom vjerniku stavlja malo pepela na glavu ili čelo uz poziv: “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” ili drugačijim pozivom: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.” – “Memento homo quia pulvis es…”
Prva rečenica je Isusov poziv iz njegova nastupnog, programatskog Govora na gori. Druga je mnogo starija, iz knjige Postanka, s asocijacijom i aluzijom na izgon praroditelja iz raja. Na čistu srijedu pri pepeljenju podsjeća se čovjeka na njegovo ime. Iz zemlje je Bog stvorio čovjeka, iz praha zemaljskoga. Ali ga se obredom pepeljenja podsjeća i na to da će se u zemlju vratiti, u prah. Pepelnica je podsjetnik na čovjekov početak i čovjekov svršetak.
Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina.
Simbolika posipanja pepelom
Pepeljenje je vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom – i kao izraz i kao čin – znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobne metanoje, obraćenja.
S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja – podsjeća na smrt i prolaznost. “Prah si i u prah ćeš se vratiti!” zapisano je u knjizi Postanka.
S druge – pravi pepeo nastaje sagorijevanjem. A sagorijevanje je u drevnom simboličkom govoru postupak čišćenja, dapače oplemenjivanja. Stoga se vjernik “primanjem pepela” uključuje u korizmeno vrijeme duhovnog pročišćenja.
Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.
Čovjek je zaboravljivo biće. Zaboravlja što ne bi smio nikako zaboraviti. A treba stati. Sjetiti se. Korizma je upravo zov na nezaborav.
»Sjeti se, čovječe – Memento homo!«