Na današnji dan 1874. godine rođena je hrvatska spisateljica Ivana Brlić Mažuranić.
Marica Žanetić Malenica
rođene smo istoga mjeseca na isti dan
to je biografski podatak, ništa pretenciozno
ti, Ivanna Cornelia Emilia Henrietta, stoljeće prije mene
kao izdanak dobrostojeće građanske obitelji
djeda bana, političara i pjesnika
oca povjesničara, odvjetnika i pisca
pero ti je suđeno bilo
samo se pitam zašto si se
učena i samosvjesna kakva si bila
udala tako mlada, na svoj 18. rođendan
majka je zarana tražila mi prosce, otac odlučio
bez moje volje, rekla bi mi sjetno
kad si sretan i Sunce za tobom žuri
kazala si pa svojom voljom
zakoračila u vječni mrak –
mora da sve što si bila, sve što si imala
nije bilo dovoljno
mora da ipak nisi bila sretna
suvremenice da smo bile, draga Ivana
da sam kojim slučajem rođena u tvoje vrijeme
učila bih pisati u majstorskoj radionici
banice naše literature
bila bih tvoj šegrt
…
Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin 18.4.1874.- Zagreb 21.9.1938.)
Podrijetlom je iz poznate obitelji – djed joj je bio hrvatski ban Ivan Mažuranić, a baka sestra preporoditelja Dimitrija Demetra.
Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. Nakon udaje za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića preselila se u Brod na Savi (današnji Slavonski Brod) gdje se posvetila obrazovanju i književnom radu. Iako je počela pisati vrlo rano, prvi radovi su joj objavljeni tek početkom 20. stoljeća.
Nakon nekoliko relativno nezapaženih radova, 1913. objavljuje roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića koji postiže uspjeh kako kod publike tako i kod kritike. Tri godine kasnije objavljuje zbirku pripovjetki Priče iz davnine koju književni kritičari smatraju njezinim krunskim djelom.
Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Osim bajki pisala je i pjesme, pripovijetke, romane, basne, eseje te i članke te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom.
Ivana Brlić-Mažuranić prva je žena koja je primljena u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (kao dopisni član), a dva puta nominirana je za Nobelovu nagradu za književnost – 1931. i 1938. godine. Bila je aktivna i u javnom životu podipurući supruga u borbi protiv Khuen-Héderváryjeva režima, zbog čega je dobila zlatnu medalju za svoje djelovanje od biskupa J. J. Strossmayera.
Ivana Brlić-Mažuranić preminula je u Zagrebu 1938. godine. Njezina književna ostavština, rukopisi i korespondencija nalaze se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu, u kojem se svake godine održava književna i kulturna manifestacija U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić.
Ovu neponovljivu književnicu danas se često naziva i “hrvatskim Andersenom”. Školska knjiga je ustanovila književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež. (Wikipedia)