Igor Divković
Oko moje
pogledaj
čudesa,
spustila se
magla
sa nebesa.
Kidisala
na gorja,
na dolce,
progutala
Travnike
i Stolce.
Vidi jada,
od sela,
od grada,
vid’ fukare,
bez dara,
bez pare.
Slušaj jauk
kuke
i motike,
slušaj vriska
od zurnina
piska.
Džaba džada,
sred sela,
sred grada.
Džaba druma,
bez srca,
bez uma.
Džaba dana,
bez sofre,
bez sana.
Džaba noći,
bez, konaku,
doći.
Diko moja
potrči,
poleti,
s kraja svijeta
nekad me se
sjeti.
Mahni rukom,
maramom,
haljetkom,
pozdravi me,
sa novim,
početkom.