PIRAT ILI GUSAR

MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
U  Rječniku hrvatskoga jezika naći će se pod gusari, pomorski i povijesno: „pomorci koji su uz državne ovlasti oružanim napadima plijenili brodove drugih država”, a pirati imaju blisko značenje, ali ne isto: „razbojnici koji djeluju na svoju ruku i nisu u službi neke pomorske sile“, ali Rječnik upućuje na gusare kao na bolju riječ..
U Anićevu rječniku piše da gusar pripada povijesti i da znači „pomorac koji pljačka druge brodove ili ratuje na moru kao najamnik“, a pirat ima istu oznaku pov., ali da znači: „morski razbojnik koji djeluje u svom interesu (za razliku od gusara koji to rade uz ovlaštenje državne vlasti).“ Mogli bismo posumnjati da su to Anićeve riječi, jer je taj rječnik izašao tri godine poslije njegove smrti, da to nije prepisano iz njegova i Goldsteinova Rječniku stranih riječi. U tom rječniku riječi gusar nema, iako je i ona strana riječ, ali gusara nema u stranim rječnicima kojima su se služili pa se može činiti da definicija pirata nije napisana na temelju hrvatskih potvrda, nego je preuzeta iz kojega engleskoga rječnika jer su u engleskoj povijesti postojali privatni gusarski brodovi koji su imali odobrenje admiraliteta i koji su tražili dobit za napadanje neprijateljskih trgovačkih i ratnih brodova.
Međutim sličnu razliku nalazimo i u Brodnjakovu Razlikovnom rječniku. On doduše pirat ima kao srbizam i daje hrvatske zamjene gusar, morski razbojnik, a onda dodaje oznaku pov. i nastavlja: „prema nekim mišljenjima valja razlikovati gusare od pirata; gusar je bio pomorski ratnik, koji je za razliku od pirata, morskog razbojnika, ovlašteno, u interesu svoje zemlje napadao i plijenio neprijateljske brodove.“ Međutim, teško bismo mogli razlikovati gusarske brodove s odobrenjem admiraliteta ili bez njega. Sreća je što  takvih admiraliteta pa ni takvih gusara danas nema, to pripada  povijesti, pa je danas u engleskome jeziku pirat što i u nas gusar. Po tome su istoznačnice.
Riječ je gusar tuđica, iz latinskoga, ali kod nas ima obilje starijih i novijih potvrda, od 13.  stoljeća do donedavno. U Akademijinu rječniku zajedno s riječju gusar u istom značenju ima gotovo dva stupca potvrda, a u Benešićevu Rječniku hrvatskoga književnoga jezika od Preporoda do I. G. Kovačića potvrde su iz Šenoe, Kranjčevića, Lovinca, Nazora, Galovića, Anđelinovića; gusarica, gusarina (gusarenje), gusariti, gusarljiv, gusarski. Sve to ujedno pokazuje da gusar ima i brojniju porodicu:gusa, gusarica (brod i žena), gusarina, gusarev (gusarov), gusariti, gusarenje, gusarstvo, gusarljiv, gusarski.
Pirat je novija posuđenica, u Akademijinu ga rječniku nema, nego samo kao riječ pirata,  s jednom potvrdom.  U Benešićevu rječniku potvrđen je pirat s potvrdama od F.  Mažuranića i M. Krleže. Piratu je i porodica mršavija: piratski, piratstvo, piraterija, ali ako bi se mogla načiniti i piratkinja, piratov, ali ne bi glagol ni glagolska imenica kao gusariti i gusarenje.
Potpune istoznačnice kao da ipak nisu jer je pirat je pobijedio i u prenesenom značenju,  za neovlaštena izdanja  (glazbenih, računalnih, videodjela). Za njih se kaže da su piratska, iako bi se mirne duše moglo reći da su gusarska kao što se početkom devedesetih godina govorilo i pisalo, što nam pokazuje Minervin Rječnik novih riječi (Zagreb, 1996.), ali danas gusar u tome proširenom značenju kao da je već velika prošlost.
Što je danas pirat često, to je očito zato  što  vijesti  o njima dolaze od  stranih agencija, najvjerojatnije od onih s engleskim poslovnim jezikom,  pa iako i engleski jezik ima nekih sinonima za pirat, među njima nema gusara. Kao što su nam nekada srbizmi dolazili preko Tanjuga,  tako nam danas anglizmi dolaze preko stranih novinskih agencija. Koliko su pirat/gusar srpsko-hrvatsko suprotstavljene riječi – prema Razlikovnom rječniku jesu jer je pirat 1. riječ tipičnija za srpski nego za hrvatski jezik, 2. srpska riječ kojom se od 1918., a osobito u novije vrijeme u sredstvima javnog priopćavanja nastojala istisnuti odgovarajuća hrvatska riječ.
Kad se udruže srbizam i anglizam, veoma je vjerojatno da će žrtvom postati hrvatska riječ. Ipak,  prihvaćanje gusara kao tipičnije hrvatski riječi i slaganje u tome hrvatskoga književnoga jezika, njegove povijesti, trebaju nešto značiti na vagi hrvatske jezične kulture: sve govori da bi u biranome i pažljivome hrvatskome jeziku prevlast trebao imati gusar.

Savjet napisao: Stjepan Babić