Miljenka Koštro
U dubokim čizmama
I novom, smeđem odijelu
Kao neki čarobnjak
Listopad šeta po selu
.
Na snažno rame okačio veliku vreću
U njoj su dva-tri kista i boja smeđa
Boja sve po redu, nema hoću-neću
Uhvati se posla čim vrelo ljeto okrenu leđa
Dozvao je vjetar i kišu, cvijet ukrao ruži
Sijedi djedica unosi drva, već vatricu loži
Iz ormara baka vadi pokrivač i rukav duži
Hladnija jutra osjećaju u kostima i na koži
Voće je obrano, kraći su dani
Sunce se pojavi, veselo nasmije
Djed će: više je jabuka bilo lani
Braco sok od mrkve i jabuka pije
I djeca dugi rukav i kišobran u školu nose
Vjetar življi, suho lišće sa starog hrasta leti, šušti
Mama zimnicu sprema, vadi čarape za noge bose
Laste se spremaju jugu, kiša cijeli dan pljušti
Čarobnjak s kistom u ruci i šeširom na glavi
Izgled sela po receptu starom mijenja
Svoj povratak trideset i jedan dan slav
Kad stigne Studeni, reći će selu: doviđenja
Kad Listopad u selo čari jeseni donese
Svi mu rukama mahnu, zaplješću snažno
A na odlasku samo lijepa sjećanja ponese
Prijateljstvo je njemu i njima vrlo važno