Sanja Beraković
mene se ne primaju
te filozofije
o malim stvarima,
zatvorenim vratima
i otvorenom prozoru,
zraci sunca,
trenutku u vječnosti…
Ja se zakvačim
ko som, somina
progutam udicu duboko
da više nema povratka
i vidim kraj
i prije početka
i opet idem
razvalim ta vrata
ili se umorim
pokušavajući
pa sjednem kraj njih,
okrenem im leđa
i pravim se
da ništa nije bilo.