piše: Marija Juračić
Prije nekoliko dana je u Glasgowu započela UN-ova Konferencija o klimi COP26. Sudjeluju na njoj čelnici dvjestotinjak država.
Svi su se okupili imajući na umu samo jedan cilj – ograničiti globalno zatopljenje na 1,5 stupnjeva Celzijeva.
Govore o onome što i djeca znaju, najavljuju učinkovite mjere, sada kada je šteta već odavno počinjena pa se širi dinamikom pokrenutog niza domina. Pokrenula ju je pohlepa Velikih i glupava, pretjerana potrošnja Malih.
Nekako ne vjerujem u altruizam čelnika razvijenih država i naprasnu želju da se zaštiti naša jedina majka – Zemlja. No bit će dobro da je štite, makar iz sebičnih pobuda – prodaje novih tehnologija koje su, srećom, čišće.
No, Lijepa Naša nema razloga za brigu da će netko uprijeti prstom u nju i s gađenjem povikati: „Zagađivačica!“
Mi smo se svih naših prljavih tehnologija riješili prije nego što su ovi, koji sada rone krokodilske suze nad sudbinom Zemlje, uspjeli potrošiti svoje profite zarađene na prljavim tehnologijama i jeftinoj radnoj snazi nekog trećeg svijeta. Za one kojima je korona načela moždane vijuge jer se nisu na vrijeme cijepili pa lako zaboravljaju, spomenut ću radi ilustracije, samo nekoliko tvornica kojih smo se mi u interesu čistoće Zemlje odrekli:
– „INA„ – Za nju ne znam što reći. U križaljkama i dalje tvrde da je to naša tvrtka, ali ima onih koji se s tom tvrdnjom ne slažu.
– „Tvornica papira“ u Rijeci – Proizvodila je papir visoke kvalitete, a ugašena je nakon 180 godina rada sa željom da više ne emitira štetne tvari u okoliš.
– „Jugoplastika“- Split – Proizvodila je plastične dijelove za Citroën, Renault, Fiat, Ladu, Daciju, Volkswagen, sportske torbe za Adidas, ali je ni promjena imena u Diokom nije mogla spasiti od pravedne želje tadašnje vlasti da se tvornica ugasi jer čist zrak je važniji od svega. Koliko se samo smanjila emisija štetnih ispušnih plinova jer 13 000 radnika nije moralo ići na posao.
U posljednjih desetak godina svoj prilog spašavanju Zemlje dali su i naši poljoprivrednici. Kad su doznali da kravlji izmet proizvodi metan, odmah su smanjili stočni fond i obećali da će ga još više smanjiti. Veliki dio stočara otišao je u strane zemlje kako bi veliki dio Lijepe Naše bio prepušten netaknutoj prirodi.
S ponosom možemo reći da smo avangarda u zaštiti prirode. Jedina crna mrlja na našem čistom obrazu je termoelektrana u Plominu, ali i nje ćemo se u dogledno vrijeme riješiti.
Nemojmo zaboraviti da smo mala zemlja za veliki odmor koja se uspješno riješila većine zagađivača, a koliko smo u tome učinkoviti pokazuje i činjenica da su kod nas i poslovno uspješni Kinezi propali.
Trudimo se biti samo dobri turistički radnici, uslužni djelatnici i zabavljači. U zabavljačke vode nesebično su se uključili i čelni ljudi Lijepe Naše. Tako valja. Panem et circenses je sve što tražimo.
Sve za spas jedine nam majke – Zemlje!