VISIBABA

Joso Špionjak

Što se stidiš, visibabo,
ljupko naše, cvijeće rano,
te pognute glave stojiš
i u zemlju gledaš samo?

.
Jel’ ti žao tvojih snova,
iz predugih zimskih noći,
il’ tuguješ zbog buđenja,
u tren oka što će proći?

Vjesnikom te boljih dana,
nazivaju ljudske riječi –
nisi kriva što si sama,
to odluči Netko veći.

O, utrobe zemaljske kćeri,
pčela te pozdraviti neće,
ali ti svijetu ne zamjeri –
budi bar danas dijete sreće.

foto: Sonja Breljak

3.7 3 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Joso
Joso
3 months ago

Ako me moje oko ne vara,
Ovo je pjesma iz komentara.
Jedna je duša spazila cvijet,
druga je potom napisala stih
i, vjerujte, opet zahvalu osjetih