Miljenka Koštro
I noćas je majka bdjela, budna bila
Osluškivala šapat vjetra nade i tuge
Gledala na dijete, ponavljala molitve mira
Drhteći cijedila svjetlo u sred noći duge
.
S tugom u oku gleda: zvijer zatire slobodu
Oči svijeta uprte u vatru, trepere budne
Dim se izvija, truje hranu, muti vodu
Pred očima svjetla zvijer reda misli bludne
Suzu pusti kamen tvrd, od neba milost vapi
Kapljice nade ublažavaju nemire duše
Majka moli za sve one olako zavedene
Što kolijevku pale, nečiji dom ruše
Kroz mrak noći mahnu anđeoska krila
Donoseći nadu, Božji mir s visine
Odu mira pjevaju ranjenom svijetu
Nadaju se doprijeti i do razorne tmine
U šapatu vjetra miris paljevine
U srcu majke ipak slapovi nade
Čuvaju ih zrnca dječje mašte
Iako im kruh ptica grabljivica krade
Dok sanja san nad svim snovima
Otvara majka molitvenik stari
Svaka riječ molitve bi kap ljekovita
Za srce koje u neizvjesnosti krvari