U povodu Dana hrvatske knjige Veleposlanstvo RH u Njemačkoj položilo buket cvijeća podno spomenika Marku Maruliću na berlinskom Trgu Julius Morgenroth.
tekst i foto: Aleksandra Brnetić
Ti nas zašćititi od zla umi(j)aše.
Ti nas obraniti od sile mogaše.
Sunce, ti nam sjaše u dne ter u noći,
dokla ti življaše.*
– Eto, odlučili smo ove godine u Berlinu obilježiti Dan hrvatske knjige, na dan kad je Marko Marulić dovršio svoj najpoznatiji ep Juditu. Želimo taj dan obilježiti na najprigodnijem mjestu u cijeloj Njemačkoj – kod kipa hrvatskog kipara Slavomira Drinkovića, postavljenog godine 2000. u berlinskoj četvrti Wilmersdorf-Charlottenburg.
Ovo su bile uvodne riječi Domagoja Marića, prvog tajnika hrvatskog Veleposlanstva u Berlinu, nakon što je uz Marulove skute položio buket cvijeća i da bi nakon toga nastavio:
– Ovim činom želimo poboljšati status hrvatske knjige u Njemačkoj i promicati čitanje. Time se Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Berlinu uključilo u proslavu koja se u Hrvatskoj obilježava od 1996., kada je Hrvatski sabor donio odluku o proglašavanju Dana hrvatske knjige i to 22. travnja, dan prije Svjetskog dana knjige. Dan hrvatske knjige je od tada postao jedan od važnijih datuma na kalendaru domaće kulturne scene te da ga svakako valja obilježavati u inozemstvu. Imajući u vidu da se Dan hrvatske knjige povezuje u prvom redu uz Marka Marulića, pravo mjesto za obilježavanje na njemačkom prostoru je spomenik ocu hrvatske književnosti.
Spomenik Maruliću uzdiže se na lijevoj strani travnjaka što se prostire uzduž pročelja općinske vijećnice koja se nalazi na Trgu Juliusa Morgenrotha, a postavljen je godine 2000., na 30. obljetnicu uspostavljanja prijateljstva dvaju gradova, općine Wilmersdorf i
Marulovog rodnog Splita u kojem je ovaj potomak splitske plemićke obitelji, koja se hrvatski nazivala Pečenić ili Pecenić, obavljao komunalne dužnosti egzaminatora, suca, izvršitelja oporuka, a bavio se i trgovinom, sve dok nije krenuo na školovanje u Italiju i razvio se u velikana humanistu čija su mnogobrojna književna djela doživjela veliki uspjeh u Europi tijekom XVI. i XVII. stoljeća.
Diplomat Marić je podsjetio na ustaljenu praksu da se vijenac polaže uz kip Marka Marulića na dan Marulićeva rođenja 18. kolovoza, no, intencija je Veleposlanstva da Dan hrvatske knjige postane drugi dan u godini kada se valja prisjetiti oca hrvatske književnosti.
Marić se dotaknuo i pitanja prezentacije hrvatske knjige kako u Njemačkoj tako i diljem Europe nakon dvije virtualne, pandemijske godine:
– Ovogodišnji sajam knjige u Leipzigu bio je nažalost otkazan, za razliku od prošlogodišnjeg sajma u Frankfurtu, na kojem je izlagala nakladnička kuća Fraktura iz Zaprešića. Hrvatska je ove godine bila odlično predstavljena na Sajmu dječje knjige u Bologni, što nam daje nadu za nastavak uspješnog predstavljanja na ostalim sajmovima knjige u Europi, pa i u Njemačkoj. Veleposlanstvo je u redovitom je kontaktu s Ministarstvom kulture i medija Republike Hrvatske pa dvije institucije dogovaraju hrvatsko predstavljanje na sljedećim sajmovima knjiga u Njemačkoj.
U povodu Dana hrvatske knjige i Svjetskog dana knjige do ponedjeljka, 25. travnja, održava se Noć knjige, s 1200 besplatnih programa u 250 gradova diljem Hrvatske, a velik broj programa posvećen je i 100. obljetnici rođenja jedne od najvećih hrvatskih književnica Vesni Parun. Uključeni su škole, vrtići, čak i Jadrolinijini kruzeri. Ta bi manifestacija trebala Hrvate potaknuti da se prime knjige. Jer, najnoviji rezultati istraživanja o čitanosti nisu baš optimistični. Marić je iznio neke detalje iz tog istraživanja:
– Ured za kreativnu analizu Kvaka objavio je rezultate istraživanja provedenog u ožujku ove godine po kojem je 42 % ispitanika pročitalo barem jednu knjigu u prošloj godini, dok je svaki peti ispitanik u posljednja tri mjeseca kupio barem jednu knjigu. Isto je istraživanje potvrdilo veliki rast čitanja sadržaja na internet – 70 % ispitanika čitalo je sadržaje na internetu u prošloj godini.
Marić se ukratko dotaknuo i godišnjeg izvještaja hrvatskog ministarstva kulture i medija za prošlu, 2021. godinu, koju je hrvatska vlada u okviru provedbe Nacionalne strategije poticanja čitanja proglasila Godinom čitanja, te istaknuo da, osim što je to ministarstvo dodijelilo financijske potpore za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2019. i 2020. godini, da je potpomoglo i dva prijevoda s njemačkog jezika. Za potpore se izborila Nataša Medved za prijevod romana Mrtvi suvremenoga švicarskog književnika Christiana Krachta i Andy Jelčić-Ivanošić za prijevod austrijskog klasika Čovjek bez osobina Roberta Musila.
No, vratimo se mi našem Marulu i njegovoj Juditi zbog koje se još dan danas svakoj školarki i svakom školarcu diže kosa na glavi. Nikakvo čudo jer radi se o knjizi ovoga podnaslova: Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena, kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili.
To je hrvatski iz godine 1501.!, a od tada je prošlo ni više ni manje nego 521 godina! Ni sadržaj tog prvog umjetničkog epa hrvatske književnosti znatiželjnom čitatelju nimalo ne olakšava čitanje. Jer, otac hrvatske književnosti nam priča priču o tome kako je jedna svetica ubila jednog plemića i tako spasila izraelski puk. Svaka čast ocu, ali koga to danas još zanima! Ali ako znamo, ako nam učitelji, pa i znalci, priskoče u pomoć pa nam kažu da je Marko Marulić svoju Juditu napisao u doba turskih napada na dalmatinske gradove i da je s njom želio ohrabriti svoje Splićane i stanovništvo ostalih dalmatinskih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti koja je prijetila hrvatskim zemljama, možda će nas to podsjetiti na nedavna naša ratovanja, na Domovinski rat pa ćemo htjeti saznati kako se to ratovalo kad nije bilo dronova i interkontinentalnih raketa, kako su naši stari bježali i kako su se žene onda oblačile, ali i kitile.
Marulićevi suvremenici Juditu su izvrsno primili, bila su tri izdanja u nepunih 18 mjeseci, nedavno je zapažena i izvan hrvatskih granica pa je prevedena na engleski, madžarski, talijanski i francuski, pa ajmo, pođimo i mi tim stopama, zavirimo i mi u tu Juditu, ako smo to već fulali u školi: http://www.bulaja.com/Marulic/pdf/judita.pdf
*Iz: Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena
