(Majka rodi pjesnika, sebi i svome gradu. Pjesnik, majci i gradu, rodi baladu)
Igor Divković
Kraj Soline
i kraj Jale,
kuće male
i odžaci
i kapije,
pendžer kapci,
i budžaci
i sokaci.
U Solima
slano voli,
ljubav slatka,
baš je kratka.
U Solima
voli sol,
k’o što kupus
voli vol.
Da te nije,
slani grade,
izmislio
bih te ja,
dvije r’jeke
s potocima
i Pan more
s otocima.
U Solima
vodu vadi,
vodu vari,
vodu hladi.
U Solima
sevdah soli,
slani sevdah
jače boli.
Da te nije,
da te nema,
stvorio bih
tebe ja,
Gornju Tuzlu,
Donju Tuzlu,
jednoj kozi
šeher, dva…
Od Slatine,
do Svojtine,
Od Tetime
do Soline,
Slana banja,
Simin han…
Tuzli slan je
svaki dan.