stihovi: Sven Adam Evin
foto: Dražen Radman
Silna parada. I zrakoplov na pisti.
„Sudnji dan“ ili? „Dan sudnji“?… Ne znam točno.
Meni nevažno posve. Đavo je isti.
Raznijet me može straga, sprijeda il bočno.
.
Ali ja neću ruke na milost sklopit,
Nego ću, lijepo, kada mimohod mine,
Sjesti, ko ekstra probni pilot, u kokpit.
I Zvijer zarolat. I dić se u visine.
Sve vojne glave ostavit ću bez daha,
A uzbuđenje kad bude na vrhuncu,
Tada ću gore, brzinom deset Macha,
S teretom strašnim pojurit prema Suncu.
I svi će ljudi pljeskat, u ime Mira,
Kad strašni teret na Suncu eksplodira.
