O javnim dražbama u gradovima u RH
prilog: Marko Jareb
Na sjednici Vlade RH od 07. 7. 2022. godine rečeno je da je na sudovima RH 2005. godine bilo 140 000 zemljišno knjižnih predmeta, a danas ih je 8000. Zaključak je da je to veliki napredak.
Jedan čovjek je na sebi imao nešto uknjižene zemlje u idealnim dijelovima, negdje je bio zemljišno-knjižni suvlasnik, a nije imao u vlasničkom smislu nikakvu ingerenciju nad tom zemljom ( vrtom ), ni u pravnom ni u formalnom smislu.
Vanknjižni vlasnici tog vrta bili su njegovi daljnji rođaci. Prodao je svoju vrijedniju imovinu. Njegova ga djeca zbog toga nisu htjela gledati u starosti. Da bi dobio mjesto u staračkom domu država je uvjetovala da joj mora darovati sve nekretnine na koje je upisan. Tako se država upisala na sve čestice, ali i na čestice na koje je on bio fiktivno upisan, a vanknjižni vlasnici su bili njegovi daljnji rođaci. To je sve bilo u prethodnom sustavu u kojem taj čovjek i umire.
Kasnije dolazi do demokratskih promjena u RH te se na tu imovinu na koju je bila upisana država, upisuju gradovi i općine.
Oni to na što su upisani daju na javnu dražbu, prodaju nešto što su suvlasnici u idealnim dijelovima. Prvenstveno prodaju ono što je u građevinskoj zoni, a odnosi se u ovom slučaju na vrt u određenom naselju.
Na tu dražbu se jave određene osobe na temelju povlaštenih informacija i kupuju dio tog vrta u idealnim dijelovima.
Preko vikenda dovode bagere i dio vrta pretvaraju u parkirni prostor.
Tko je davao te povlaštene informacije? Kome ih je davao? Jesu li te osobe bile u koruptivnim radnjama?
Je li to doprinosi rješavanju ili kompliciranju zemljišno-knjižnih prilika u RH?