Dragan Gortan
oprosti mi, draga,
ne nađosmo sreću
jer eto… padoh,
a rekoh da neću
.
kao pravi vojnik
držao sam kotu,
ali smrt je stala
nasuprot životu
ne tuguj, draga,
smrt mi je laka
tek klonu mi glava
na cvjetove maka
dok sunce i kiše
bijele mi kosti,
vjetar uzdiše
oprosti, oprosti…
jer postao sam oblak
i ne mogu ti suze trti
ali ljubim te kišom krišom
i nakon svoje smrti