piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Kad se nađem u velikom gradu znam zastati pred zlatarnicama; tek da se divim. Tih par minuta darujem sama sebi; napajam oči ljepotom u izlogu. Čini mi se kao da osjećam pod prstima mekoću i nježnost baršuna na kojem leži izloženo dragocjeno prstenje, narukvice, ogrlice, privjesci, medaljoni.
Oduvijek me fasciniraju medaljoni. Ima ih srebrnih ili zlatnih, obrubljenih briljantima ili koraljima, prelijepih, skupocjenih, poželjnih. Osobito me oduševljavaju medaljoni s uloženom sličicom djeteta. Nakit! Uvijek neka lijepa poruka obgrljena ljepotom.
Pitanje staro pola stoljeća
Prije nekoliko godina, upravo uoči Svih svetih i Dušnog dana mogli smo u tisku pročitati jednu zaprepašćujuću vijest. Bolje reći, mogli smo pročitati odgovor na delikatno pitanje: Što se događa sa viškom ljudskih zametaka koji se stvore tijekom postupka medicinski potpomognute oplodnje. Na nju se odlučuju pojedini bračni parovi koji imaju probleme oko začeća. Taj problem javlja se unatrag pola stoljeća, od kada se u medicinskim ustanovama za ženske bolesti počela prakticirati ta tehnika.
Što je medicinski potpomognuta oplodnja
1. Unutartjelesna oplodnja: Suprug daje svoje sjeme na analizu i obradu. Potom ginekolog to sjeme unosi medicinskim aparatom u ženinu maternicu u doba njezine ovulacije.
2. Izvantjelesna oplodnja: U prikladnom danu ciklusa od žene se uzima nekoliko jajašaca. Ona se oplođuju u staklenoj posudici muževim sjemenom. Na taj način nastaje više zametaka. Jedan se zametak usadi natrag u ženinu maternicu, a ostali su tzv. rezervni. Oni se zamrznuti čuvaju ukoliko prvotno usađivanje u maternicu ne uspije. Zamrznuti zametci mogu poslužiti i za eventualnu, buduću, drugu trudnoću. Čuvanje zametaka odvija se u specijaliziranim medicinskim ustanovama, pod strogo propisanim i kontroliranim uvjetima. Takve ustanove, naravno, imaju i svoje cjenike. Događa se da majka s vremenom izgubi interes za sljedeću trudnoću ili da joj čuvanje zametaka postane financijski teret. Tada se zametci stavljaju na raspolaganje zainteresiranima.
Što je zametak
Oplođeno jajašce ili zametak je koncentrat života, tj. sićušno potencijalno ljudsko biće, sa mogućnostima i vlastitim sposobnostima da se tijekom devet mjeseci razvije u savršeno novorođenče. Takvo oplođeno jajašce bi, bez obzira na svoju nježnost i delikatnost, moralo imati sva prava kao i bilo koja druga osoba veće težine ili dužine vremena provedenog u majčinoj maternici. Stručnjaci koji se bave pitanjima ophođenja sa zametcima i njihovim pravima zovu se bioetičari. Oni su moralno i stručno osposobljeni da budu zagovornici tih mikroskopskih budućih mališana koji su tehnološkim načinima pozvani na ovaj naš svijet.
Ponuda iz Australije
U Beču postoji glasoviti Institut za medicinsku bioetiku iz kojega je došla sljedeća informacija: U Australiji postoji tvrtka koja ima naziv Dijete, budi ptičica. Tvrtka se povezuje s bračnim parovima ili ženama koje više ne žele čuvati svoje zametke i nudi im svoju specifičnu uslugu: spaljivanje zamrznutih zametaka. To se može učiniti na takav način da se sačuva zametkova DNK (dezoksiribonukleinska kiselina).
Što je DNK
DNK je biološki sustav, skup od nekoliko vrsta molekula koje se inače nalaze u jezgri ljudske stanice. U njemu se nalazi koncentrat svih nasljednih osobina. U DNK sustavu su pohranjene genetske šifre za razvoj svih obilježja buduće osobe – boja kose, boja očiju, izgled lica, oblik tijela, duljina života, sklonost k pojedinim nasljednim promjenama ili bolestima…
Pretvaranje bića u stvar
Ako se zametak uništi spaljivanjem, na kraju preostaje mikroskopska mrvica pepela. Australci nude mogućnost da od te mrvice pepela načine – nakit. Kod njih se može naručiti prsten, naušnica, privjesak, bilo koji ukrasni predmet u kojem će biti zarobljena i izložena mrvica pepela, tj. sav životni potencijal nerođena djeteta.
Tom tako finom i bešćutnom manipulacijom potencijalno dijete postaje stvar, predmet za emocionalnu dekoraciju. Taj „ukras“ može imati svoj vijek trajanja: on traje toliko dugo koliko se majci sviđa, koliko joj kao „nakit“ odgovara bilo bojom, oblikom, stilom, koliko pristaje uz njezinu osobnost, dob, garderobu, torbicu ili šminku.
Izbjegavanje pitanja o smrti embrija
Cilj takve nevjerojatne ponude Australaca jest ideja da se bešćutnom ekonomskom i moralnom lukavošću premosti glavno pitanje – smrt zametka. Cijelim tim postupkom želi se, tobože, pomoći majci da ne osjeti svu oštrinu reza koji nastaje između njezine savjesti i njezine odluke da napusti svoj zametak.
Krivnja
U cijeloj toj manipulaciji, prividno, nigdje nema nikakve krivnje. Svi sudionici imaju samo plemenite težnje i ciljeve. Svi oni jedni drugima žele samo dobro. Ženu se želi razvlastiti brige oko njezina zametka i smanjiti joj financijske troškove. Medicinskoj ustanovi se čini usluga jer joj se oslobađa novo mjesto za (plaćeno!) čuvanje novih zametaka. Firma koja nudi nakit od zametaka stječe svoj profit.
Emocionalna pupčana vrpca
Iskustva stručnjaka koji nastoje ženama pomoći da dobiju vlastito potomstvo jednaka su na svim stranama svijeta. Mnoge žene tijekom navedenih tehnoloških postupaka razviju čvrstu osjećajnu vezu sa svojim zaleđenim zametcima. Taj se osjećaj naziva emocionalna pupčana vrpca. Taj osjećaj je nemoguće suzbiti, ukloniti ili negirati. Tu vrpcu žene (one sa ispravnom i osjetljivom savjesti) doživljavaju kao svojevrsno opterećenje, poput kamena oko vrata u dubokoj, mutnoj vodi.
Lažni tješitelji
Postoje ljudi, s tobože dobrim namjerama, koji pomažu ženama u času kada ih njihova iskonska tuga nadraste. To su lažni tješitelji. Oni ženama nude formulaciju po kojoj se u ledenicama medicinskih institucija nalaze samo nakupine (njihovih) stanica… Međutim, zametak nije dio žene, on je novo, autonomno biće koje ima svoj vlastiti DNK, posve različit od majčinog ili očevog.
Zarobljeno djetešce
Buduće djetešce na taj način zarobljeno je u plemenitom metalu, u tvari poput jantara ili u prozirnoj plastici. Pri tome ono samo postaje tek – stvar. Jedan objektivni i neutralni promatrač imao bi pravo pomisliti kako je to biće trajno izloženo svjetlu ovoga svijeta, iako to svjetlo nikad nije ugledalo. To biće je lišeno prilike da ga roditelji ispravno i iskreno odžaluju. Ono je tek bilo pozvano u ovaj svijet, ali mu on, taj naš visoko tehnološki strukturiran svijet, nije pokazao zeleno svjetlo dobrodošlice.
Razapetost
Životna jezgra jednoga malog bića, ugrađena u privjesak može se naći na prsima majke, poput ukrasa. Ta mala, nemoćna i blokirana vitalna sjemenka razapeta je između dva svijeta. Jedan je izvanjski svijet, ovaj naš, u kojem ju, opredmećenu i zakočenu, miluje sunčeva zraka. Drugi je svijet onaj unutarnji, ženin, koji se nalazi u njezinu grudnom košu. To je svijet koji je za dijete siguran, topao, poželjan i pulzirajući; ali zauvijek, do kraja svih vjekova maloj sjemenki – nedostupan.
Nakit – za razmišljanje
Ta razapetost maloga bića sugerira kako se radi o sveopćem i vječnom ljudskom protezanju od Zemlje prema Nebu. To je podsjetnik na sudbinu Isusa Krista, mosta od Zemlje prema Nebu. Sljubljenost s majčinim tijelom i osluškivanje kucaja njezina srca svjedoči da smo kao ljudi stalno samo na korak do ispunjenja vječnoga sna – povratka u okružje koje je toplo i nama naklono. Čovjek je opijen mogućnostima tehnologije. On se od iskona želi igrati Boga i biti stvaratelj, a ne stvorenje.
Ovakav specifični „nakit“ na prsima pojedine žene našega doba predstavlja krhki i oštri brid koji od pamtivijeka odjeljuje Dobro od Zla.