Upute roditeljima
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Mi, bolnički liječnici, želimo vam ovim tekstom osvijestiti da je sveukupna zdravstvena služba jednoga dječjeg bolničkog odjela ustrojena isključivo tako da služi vašem djetetu. Mi smo servisna služba za vaše dijete. Mi se priključujemo onda kad je vama teško ili nemoguće više voditi borbu protiv bolesti vašega djeteta.
Zato vam najprije želimo iskazati naše važne polazišne misli:
Vi ste kao roditelji svoje dijete dobili kao dar od dobroga Boga.
Vi niste djetetov stvaratelj, niti ste njegov vlasnik.
Rođenjem vašega djeteta vi niste stekli pravo da odlučujete o njegovu životu ili smrti.
Bog vam je povjerio malo i nemoćno djetešce imajući u vas povjerenje da ćete ga s toplinom prigrliti, zavoljeti i pomoći mu da izraste u cjelovitu i vrijednu osobu.
Vi kao roditelj morate cijeloga života biti mudri i odgovorni upravitelji koji će se uvijek zalagati za dobrobit djeteta. U tome vas ništa, pa čak ni iznenadna bolest vašega djeteta, ne smije pokolebati.
Ako se vi kao odrasla osoba razbolite, tada tražite za sebe najboljega liječnika, najbolju bolnicu i najbolji lijek. Ako se pak razboli dijete, roditelji često mijenjaju svoj stav. Odjednom više na prvom mjestu nije dobrobit djeteta. Više nije najvažnije popraviti djetetu zdravlje. Vi tada najčešće želite samo da vam je dijete – kod kuće.
Kad se dijete razboli, roditelji moraju svoje osjećaje nadvladati svojim razumnim stavom.
Vaše dijete je specifična osoba, po biologiji i po genima različita od oca i majke. Ono ima garantirano zakonsko pravo na liječenje. Vi u tom slučaju nemate pravo da olako odbijete potrebno, predloženo i obrazloženo liječenje djeteta. U slučaju djetetove bolesti vi morate isključiti svoju volju i egoizam. Od vas očekujemo da nam postanite saveznik, a ne oporba! Budite prema nama iskreni. Nemojte nešto kod djeteta omalovažavati, zataškavati ili umanjivati. Čak ako ste i zdravstveni radnik, u tim trenucima budite objektivni, a ne samo osjećajni. Nama je svaki podatak važan: svaka crvena mrljica na koži, svaka prsnuta kapilarica, svaki otečeni zglob…
Mi liječnici imamo veliko strahopoštovanje pred bolešću jer znamo njezine opasnosti i zamke. Ponašajte se i vi tako. Nemojte o djetetovoj bolesti razmišljati samo kao o trenutačnoj nevolji. Pred djetetom je još oko 90 godina života. Zato se zajednički moramo brinuti i o budućnosti djeteta. Nama nije svejedno hoće li npr. sadašnja bolest pluća prijeći u trajno stanje, hoće li sadašnja bolest bubrega iziskivati kasnije višegodišnje liječenje dijalizom bubrega, hoće li sadašnja upala zglobova ostaviti trajne posljedice.
Kad vas pozivamo na suradnju pri tome mislimo na neke osnovne stvari:
1. Kad vodite dijete liječniku ponesite sa sobom sve dosadašnje zdravstvene dokumente. Time ćete djetetu uštedjeti mnoga vađenja krvi, te ponavljanje pretraga koje su već možda učinjene i zabilježene u zdravstvenoj dokumentaciji. To se osobito odnosi na rentgenska, magnetna i ultrazvučna snimanja koja ipak imaju i svoja neželjena djelovanja. Nemojte se u tim presudnim trenucima s liječnikom igrati skrivača. Njemu je svaki podatak o bolestima u vašoj obitelji izuzetno važan. On vas o vašim bolestima ne pita iz svoje znatiželje, nego iz medicinske potrebe. Kad idete k liječniku nemojte nalaze i lijekove ostavljati kod kuće.
Sve to uvijek mora biti uz bolesnika kad on dolazi u ambulantu ili u bolnicu. Vi, i uz najbolju namjeru, možete u stresu zaboraviti kojim se lijekom dijete liječi ili na koji je lijek dijete alergično. A sve to piše u njegovoj zdravstvenoj dokumentaciji. Ako liječniku ili sestri ne pokažete taj nalaz, dovodite si dijete u moguću opasnost.
2. Nemojte u slučaju djetetove bolesti glumiti njegova gospodara ili vlasnika. Vaše dijete nije ničije privatno vlasništvo, ono je zasebna osoba sa svim pravima koje imate i vi odrasli.
3. Cijenite zdravlje! Zdravlje nije samo dobro stanje za koje se automatski podrazumijeva da ga svi imamo, zaslužujemo i da na njega imamo pravo. Zdravlje je dragocjeni dar.
Dijete nasljeđuje određene bolesti svojih roditelja. Sve nasljedne, kao i dosadašnje bolesti vašega djeteta talože se u njemu. Taloži se u djetetu, u doslovnom i prenesenom smislu, i sav dim cigareta iz vaše kuće, vaš alkoholizam, vaše uzimanje droge, vaša ovisnost o kocki, kompjutorskim igricama, vaše maltretiranje obitelji, nebriga o djetetu, vaše pogreške u odgoju. Sve to pogoduje da neka pritajena nasljedna ili stečena bolest ispliva na površinu i ugrozi vaše dijete. Dijete treba ispravnu i iskrenu ljubav da bi moglo rasti. Bez ljubavi će uvenuti i postati emocionalni invalid. Ako ispravno volite i odgajate svoje dijete, ono će upijati tu ljubav i dobro se razvijati. Takvo dijete će, ovaj surovi svijet u kojem živimo, učiniti boljim i ljepšim.
Ako svome bolesnom djetetu odričete pravo da se liječi, vi postajete neprijatelj njegov neprijatelj, ali i – Božji neprijatelj.
Roditelji, zapamtite!
Vaš dječji liječnik nije kriv što se vaše dijete razboljelo, nastradalo ili nije cijepljeno protiv opasnih bolesti. Vaš liječnik nije kriv ako vam mora priopćiti loše vijesti. Nemojte se na njega zato okomiti. On je i nadalje u bolnici da olakša djetetovo stanje.
Nemojte razmišljati o tome kako je vama teško jer je vaše dijete bolesno. Vi niste glavno lice u toj drami koja se često odvija u dječjoj bolnici. Nemojte postati uhoda koja potajno fotografira djetetovo stanje ili nalaze. Nemojte zapasti u kritizerstvo i tragati za negativnostima. O svemu što vas brine razgovarajte s liječnikom ili medicinskom sestrom. Nemojte se mučiti s pitanjima na koja nitko nema odgovora. Ne iznuđujte od liječnika čvrste garancije, jer medicina nije mehanika. U medicini je svaka osoba specifični i neponovljivi unikat. Svaki bolesnik reagira na bolest i na lijekove na svoj, specifičan način.
Ako ste vjernici, prionite uz Boga svojim molitvama. Koristite sakramente koji su vam dostupni u bolnici (sv. misa, ispovijed, pričest, bolesničko pomazanje) za sebe i za svoje dijete. Bolesti ne moraju nastati zbog nečije krivnje. Ni vi sami niste krivi ukoliko nosite gen za neku nasljednu bolest. Ne rasipajte svoju energiju na traženje krivca za bolest.
Radije darujte tu energiju svome malom bolesniku.
Vaše bolesno dijete očekuje da ga hrabrite, tješite i volite. Činite to! Ništa više i ništa manje!