Berlinski čitalački klub organizira susret s hrvatskom književnicom Ivanom Sajko i predstavljanje njenog romana “Male smrti”.
Berlin/ Berlinski književni susret (BKS), čitalački klub posvećen književnosti organizira književni susret s hrvatskom autoricom Ivanom Sajko u subotu, 25.03. u 19.00h, Theater Boka, Wollankstr. 112, Berlin.
Tom prigodom će biti predstavljen novi roman Ivane Sajko, “Male smrti” koji je nedavno izašao i na njemačkom jeziku u prijevodu Alide Bremer.
Ulaznica je 5€. Bit će moguća i kupovina knjige.
“Male smrti” je roman o odlascima, o djetinjstvu, o kraju ljubavi i o izgubljenoj ideji boljeg mjesta na koje je moguće uteći. Svako je poglavlje jedna dugačka rečenica koja se premješta iz prošlosti u sadašnjost, iz kože uplašenog dječaka u odijelo već odraslog čovjeka, iz jednoga na drugi kraj Europe, prateći sudbu glavnoga junaka koji se iz nekoga primorskoga grada na Jadranu vlakom uputio u Berlin, da bi tamo, možda prekasno, započeo iznova. No prije no što se iskrca na posljednjoj stranici, mora se suočiti sa svojom prošlošću i vlastitom ulogom stranca.
Ivana Sajko romanom “Male smrti” stilski brižno, precizno i jezgrovito ispisuje portret jednoga vremena i intelektualca na razmeđu. Čovjeka koji je, putujući na izmišljeni, bolji Zapad, svjestan da je tamo jednako kao i u mjestu iz kojega je krenuo, jer vrijeme u kojem živimo mora iznova sagraditi sve svoje temelje – moralne, ideološke, međuljudske…
“Pisati krećem u vlaku, na putu iz točke A prema točki B, iz onog malog primorskog mjesta prema Berlinu, zurim kroz prozor u ostatke grada, u nedovršene kuće u predgrađu, u skladišta industrijske zone i kržljava stabla uz rijeku po čijim granama, poput šišmiša, vise potrgane plastične vrećice, teško mi je biti u ovom kupeu, teško mi je biti u ovoj koži, u ulozi putnika, zaboravio sam kako se putuje, kako se prepušta na milost i nemilost pruzi, na koji se način oprašta, koliko dugo čovjek zapravo stoji okrenut unazad i gleda u točku A koja ubrzano nestaje, koliko dugo zatim samo stoji stoji stoji stoji i gleda u ništa, dođe li mu da zaplače?, otvaram notes, ali nemam odgovor, pišem…”
Ivana Sajko (Zagreb, 1975.) spisateljica je i kazališna autorica. Živi u Berlinu. Njezina su dramska i prozna djela prevedena na više jezika te igrana na pozornicama diljem svijeta, često propitujući konvencije odnosa teksta i izvedbe. Četverostruka je dobitnica nagrade za dramu Marin Držić. Dobila je i nagradu za prozno djelo Ivan Goran Kovačić, nositeljica je Ordena viteza za književnost i umjetnost Republike Francuske, a s prevoditeljicom Alidom Bremer primila je prestižnu njemačku nagradu za književnost koju dodjeljuje Haus der Kulturen der Welt u Berlinu.
Do sada je objavila zbirke dramskih tekstova Smaknuta lica (2001.), Žena-bomba (2004.) i Trilogija o neposluhu (2012.), romane Rio bar (2005.), Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon (2009.), Ljubavni roman (2015.) i Male smrti (2021.) te teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (2006.). U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je CD Misa za predizbornu šutnju (2004.).
