Nikola Šimić Tonin
na put se spremam
put dalek
vesele me
zovu dani
dani u Makedoniji
dolazim srca punoga ljubavi
ljudima, Zemlji,
koje / koju toliko volim
samo ću ljubavlju u povratku
napuniti srce
svu bol i razočaranje
ostaviti ću vjetru nad Vardarom
ima neka čudna ćuprija
koja nam povezuje srca
a Ti Draga guši svoje srce
gradi oko njega
kamene zidine
i ne daj da mu priđe ljubav