tekst i foto: Dražen Radman
“Volio bih kad bi multidisciplinarna znanost mogla pronaći metriku za sklad… da možemo kvantitativno mjeriti nivo sklada… ne samo u muzici, nego u bilo čemu… Zdravi smo jedino ako je sve usklađeno…”
(Miroslav Radman, molekularni biolog i genetičar)
Kad sam nedavno čuo ove Miroslavove riječi pri kraju razgovora u emisiji ‘U svom filmu’, pomislio sam: “Da, čovjek je neumoljivo, a da toga često nije ni svjestan, u potrazi za skladom i redom. Traži svugdje i na mnoge načine. A taj sklad dolazi jedino od stvarnog i živog Boga.”
” Sve je po njoj (Riječi) postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima… ” (Ivan 1:3-4)
“Sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu.” (Kološanima 1:16-17)
Zašto je tako teško, kad dođe vrijeme i na vrata pokucaju znakovi, priznati i prihvatiti ovo ‘rješenje sklada’?
Svaki čovjek, bio znanstvenik ili redarstvenik, teži za istinskom ‘metrikom za sve’. Za orijentirom. Za nečim što bi bilo sveobuhvatno.
Zapravo, za nekim tko bi imao takvu dubinu, širinu, visinu i snagu, a koja bi mogla zadovoljiti najdublje duhovne, intelektualne, emocionalne i moralne čovjekove potrebe za mirom i skladom.
Ali, koliko god čovjek traži tu ‘metriku’, čini se da je istovremeno i odbija. Zašto? Možda zato što bi se toj ‘metrici’, u tom slučaju, trebao i pokloniti. A to je problem.
A zapravo ne bi trebao biti problem pokloniti se Onome koji je izvor savršenog sklada. I mnogo toga popratnog. Ako ne prije, barem na kraju svojih snaga. U ono vrijeme svog života kad čovjek jednostavno zna da je sve pokušao, ali ‘nije uspjelo’.
Možda su ponos i lažna sloboda naši najveći neprijatelji.
