stihovi i foto: Mirjana Blašković
Zatrpalo vrijeme
riječi duboko,
obrušilo kamenje,
odvalilo stijene –
ne postoji cesta
Pjesniče dragi,
lutamo po tami,
nestale i sjene.
Naivno smo htjeli
ostati isti,
neokrnjeni,
bez imalo gorčine,
nepatvoreni, čisti –
uz ožiljke i rane
uzalud je bilo
to dječije htijenje.
Riječi me moje
ne vuku iz šutnje –
ipak tražim
utjehu u njima,
oči sve više
privikle na tamu ćute –
samo na nebu
svjetlosti ima.
