prilog: Ante Karačić
Iserlohn-Ilok/ Prvu samostalnu izložbu je Ankica Karačić ostvarila godine 1970. i to na starom bunaru, ispred dvorca u Iloku. Izlagala je svoje akvarele. Slike iz toga ciklusa nestale su u vihoru rata.
Kako je već poznato, godine 1991. je kao prognanik završila u Njemačkoj. Ubrzo je postala članica udruženja likovnih umjetnika Njemačke i stekla status slobodne umjetnice.
Uradila je više desetaka ciklusa i ostvarila preko stotinu samostalnih i skupnih izložbi.
Autobiografski ciklus “MOJ ŽIVOTNI PUT ODER NICHT” započela je 2014. godine.
Izlagala ih je po svijetu, diljem Njemačke… Berlin, Dortmund, Lünen… zatim u Rimu i Zagrebu.
Poslije izložbe u Zagrebu godine 2020., slike su završile u Iloku, gdje ih sada, nakon tri godine, uprvo jučerašnjim otvaranjem, ponovo izlaže u Starim iločkim podrumima.
“MOJ ŽIVOTNI PUT…” … ovo može biti put svake žene. Krećeš sa slikama u boji podignute glave, čak nekad i previše. Onda dolaze crno-bijele, gdje spuštaš glavu, čak nekad padneš i na koljena i onda se opet dižeš. Kroz slike se proteže linija života. Ona se nastavlja do posljednje slike, jednom trakom sa simbolima i ide prema izlazu, do zida. Misliš, kraj je, ali se na zidu pojavljuje jedan otvor-izlaz kroz koji dolazi svjetlost.
Preporuka: valjalo bi posjetiti izložbu Ankice Karačić u Starim iločkim podrumima.