Igor Divković
Izabella,
rad’ bi htjela
rajsko grožđe,
baš’ bi jela.
Evo grožđa,
Izabella,
iz sred raja,
darodaja,
Izabella,
rad’ bi htjela
s kraja svijeta
šaren pticu,
S kraja svijeta
evo ptice,
kolibrića,
papigice…
Izabello,
vrla vilo,
mek’ baršunu,
sjajna svilo,
božje bogu,
đavlu đavle,
meni, mrvu
tvoje halve.