OSTAJE U SJEĆANJU

Danas je pokop pokojne Jadranke Dorotić. U 10 sati je misa u Katholische Kirche Mariä Himmelfhrt, Sakrower Landstraße 60, 14089 Berlin, a potom pokop na Dorffriedhof Kladow.

IN MEMORIAM/ objavljeno 22.12.2023.

Jadranka Dorotić (06.02.1949. – 16.12.2023.)

Berlin/ U berlinskoj klinici Havelhöhe, Spandau, u subotu 16.12.2023., u 74. godini života je, nakon kraće i teške bolesti, preminula Jadranka Dorotić.

Pokop pokojne Jadranke je u ponedjeljak, 8. siječnja; u 10 sati je misa u Katholische Kirche Mariä Himmelfhrt, Sakrower Landstraße 60, 14089 Berlin, a potom i ispraćaj na mjesto počivanja ovozemaljskog tijela, na Dorffriedhof Kladow.

Jadranka Dorotić, djevojačkog prezimena Bubak, rođena je u Splitu 06. veljače 1949. godine. U Njemačku je stigla davne 1968. godine. Supruga Ive Dorotića, našeg poznatog zaljubljenika u sport, majka Tihomira, Zrinke i Domagoja i baka četvero unučadi.

Ovih nekoliko gornjih osnovnih podataka, već je i dostatno onome tko pokojnicu nije podrobnije poznavao a želi pronaći put do crkve i groblja u Kladowu 8. siječnja. A za one koje, poput mene, uz Jadranku ( i Ivu i djecu) vežu dublje uspomene, spoznaja o njenom odlasku, o kojoj sve odugovlačim pisati (kao da se neispisani događaj može ignorirati ili odgoditi), dogodila se ovako:

U subotnje popodne zazvoni mi telefon. Imam virozu pa sam doma, te vidjevši na displeju kako me zove Ivo Dorotić, moj dobar prijatelj i kolega iz vremena dopisništva i suradnje sa Slobodnom Dalmacijom, od srca se obradovah. Pa velim veselo: “Ma bravo Ivo, od kad se nismo čuli!”

Tu nastupi sekundu dugi muk, i meni je već jasno kako Ivino javljanje nije ni malo veselo,  a niti vijest nije ni lijepa ni ugodna. Za mene iznenađujuća. I tužna. – Tešku dijagnozu, veli Ivo, utvrdili liječnici tek 17.11. ove godine a Jadre, kako ju je on zvao, eto, već nema. Odlaze ljudi.

Jadranku pamtim kao srdačnu, komunikativnu, otvorenu, veselih, svijetlih očiju… Upoznah ju istovremeno kad i njenog supruga Ivu. Naime, tih devedesetih kad stigoh iz rata u Berlin (ne ponovilo se), Ivo biješe jedini spreman toj izbjeglici, novinarki, mami s četvero male djece, meni, dati kontakt s dnevnom novinom s kojom je surađivao, ne bi li mi novinarstvo otvorilo zatvoreno obzorje.

Kasnije, tijekom godina suradnje i prijateljstva, uvijek sam ih viđala zajedno. U Berlinu su živjeli u Kladowu, u kćerkinoj kući, a ljeta provodili u svom i na svom, pod toplim suncem domovine, u Sumartinu na Braču.

Što usmeno, što kasnije pismeno, Ivo i ja se, eto,  ispričasmo, točnije, pustih ga da mi ispriča koje sjećanje na njegovu Jadru. Potreba je to koju uzrokuju bol i tuga.

Ivo točno pamti važne datume i dane. Kaže, u Berlin je stigao 6. rujna 1968. a već drugi dan je na ulici sreo Jadranku, koju je poznavao još iz Hrvatske. I eto, to je bilo to, ljubav, vjenčali su se 25.5.1969. Radila je, kao i Ivo, u SEL – proizvodnja telefona, do rođenja djece. U firmi je bila i u Savjetu (Betriebsrat). Ivo se toplo prisjeća i ove anegdote:

– Diroktor firme znao bi me u šali pitati: “Gospodine Dorotić, kako Vi izlazite na kraj s Vašom suprugom?

A ja kažem: “A lipo!”

On veli: –Ja nikako, kad mi najave da dolazi gospođa Dorotić, propadne mi moj doktorat!”

– A što je posebno Jadranka voljela? Pitam Ivu.

-Ribu, kaže Ivo, a ja dodajem: “I glazbu i ples. Djecu. I Ivu.” Sigurno i sport, nogomet, jer to je u paketu s Ivom  i dobila.

– Istina, veli Ivo, no i brat joj je bio nogometaš u Hajduka a i sestra rukometašica.

Jadranka je bila dugogodišnja članica Zbora Hrvatske katoličke misije Berlin i vrlo angažirana u Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i sportskoj zajednici Berlin, od samih početaka, jer je njen Ivo među osnivačima ovog udruženja. Pjevala je u zboru, plesala, kuhala, šivala nošnje i kostime za kazalište mladih Hrvatske zajednice s kojim je svojevremeno putovala i na gostovanje u Kanadu. O tome primjerice, Lili Vlahov, koja je u to vrijeme bila članica kazališta Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin, ima živo sjećanje:

Jadranka je bila prekrasna, skromna i vrijedna žena. Jedna predivna osoba. Ostat će nam, posebice meni i Michelu u sjećanju, jer nas je kroz mladost za vrijeme kazališta, pratila. Neka počiva u miru Božjem.”

Pokoj vječni daruj joj Gospodine.

Izražavamo toplu sućut suprugu, djeci i cijeloj obitelji.

/tekst napisala: Sonja Breljak/

4.7 3 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
3 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Obitelj pok. Ivana Milardovic
Obitelj pok. Ivana Milardovic
3 months ago

Anđeli neka čuvaju Jadranku gore na nebu, a vas na zemlji neka utješe u nenadoknadivom gubitku. Primite našu najiskreniju sućut.

Ciril Uzelac
Ciril Uzelac
3 months ago

Neka Jadranki Gospodin bude blag i neka počiva u miru a onome tko je ovako lijepo i sažeto opisao jadrankin životni put, je za svaku pohvalu i čast mu.

Evelin Novak
Evelin Novak
3 months ago

Draga Jadranka,pocivaj u miru🙏🏻
A cijeloj obitelji iskrena i duboka sucut!