KRATKA PRIČA NA TEMU “KAKO SAM MAJCI ULJEPŠAO DAN” KOJU JE NAPISAO DESETOGODIŠNJI MATEJ LEONARDO VLAŠIĆ IZ BERLINA, OSVOJILA JE PRVU NAGRADU NA LITERARNOM NATJEČAJU ZLATNA RIBICA ŠTO GA JE RASPISALA HRVATSKA MATICA ISELJENIKA, PODRUŽNICA RIJEKA
Puno sam puta, kao i svako dijete, obradovao svoju majku. Ponekad je to učinila sama priroda, ponekad moja radoznalost ili možda slučajnost.
Ali ovo što ću vam sada ispričati se stvarno dogodilo i stvarno sam je želio usrećiti.
Došao sam iz škole. Vani je pljuštala kiša. Majka još nije došla. Sjetio sam se cvijeća koje smo jučer kupili i želio to što prije posaditi i tako razveseliti majku.
Na balkon nisam mogao jer je padala kiša. Mislio sam, možda onda u kuhinji. Sve sam zdjele i cvijeće donio u kuhinju. Na kraju sam dovukao i zemlju.
Vrećica je bila pukla i ostavljala svoj jasan trag u dnevnom boravku. Za to nisam mario, niti sam imao vremena obraćati pažnju. Morao sam požuriti posaditi cvijeće.
U sve sam zdjele stavio zemlju, cvijet, pa opet zemlju. Sve sam uspio napuniti i uredno iznijeti na balkon.
Jedino sam ja bio mokar i tragovi od zemlje postajali su sve veći i veći.
Ja sam uradio najbitnije. Cvijeće je posađeno.
Kada je mama ušla u stan, gledala me je kao u šoku.
–Posadio sam cvijeće …rekao sam veselo.
–Što si uradio?! …mama se izderala na me.
–Zašto nisi pomeo zemlju!?
Bio sam jako razočaran i otišao sam u svoju sobu.
Nakon pet minuta mama je ušla u sobu, zagrlila me, poljubila me i rekla da će to sigurno biti najljepše cvijeće koje smo mi ikada imali.
Tako sam na kraju ipak uspio mami uljepšati dan.
Matej Leonardo Vlašić, 4. raz.