Djoko Erić
Kad pokraj staze ružu spazim
Stanem da nogom manje lupam
Korakom lakšim tada gazim
Kao da ispred hrama stupam
.
Pred djevičanstvom njenim stojim
Božansko nešto u njoj ćutim
Da dodirnem je ja se bojim
Tajnu života višeg slutim
Sagnem se da je pomirišem
Kao da drugi svijet snivam
Granica jave mi se briše
Kao ikonu da cjelivam
Njen miris to su viši znaci
Za onog koji zna da čita
Dijete u meni osmijeh baci
Vjeruje opet i ne pita