Velika pjesnikinja Vesna Parun rođena je na današnji dan prije 102 godine (10. 04. 1922.).
piše: Dražen Radman
foto: Wikipedia
Mnogo je lijepih i iskrenih stihova napisala ova posebna žena. Mnogo je njih koji su poticajni za pouku, razmišljanje, razgovor, diskusiju (čega je danas sve manje)…
“Čovjek je skitnica već po rođenju: ne zna otkud je došao, ni kamo se zaputio.” (V. Parun)
Točno. Ne zna sam po sebi. A onda je došao među nas Netko tko zna i pokazao Put. Objasnio nam je odakle smo, zašto smo i kamo idemo.
Jer ponekad je odgovor tako jednostavan i tako blizu.
Za razliku od prethodne, nekako mi je draža ova Vesnina misao:
“Ne znaš svoju stazu, jer je ne vidiš. Ali je čuješ kad razgovaraš s njom.” (V. Parun)
Da, ponekad uopće ne moraš vidjeti Put, ali… nešto se krupno zna dogoditi kad počneš govoriti naglas, otvarajući se Nevidljivom.
Pošalje On tada svoje znakove i vrijedne razloge da čovjek u sebi zna da postoji živa i divna stvarnost kojoj je, ipak, stalo do nas.
Putu i Istini je, naime, uvijek stalo da je čovjek, naposlijetku, prepozna i, onda je, dobrohotno i snažno zagrli s obje ruke svoga srca.
Da, baš kao što otac ili majka zagrle svoje dijete koje je negdje dugo lutalo i(li) bilo izgubljeno.
“Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji će zadržati bezazlenost
i ljubav koja neće prestati.” (V. Parun)
Nadam se da je, prije svog odlaska, makar zadnjeg sata, Vesna pronašla taj bezazleni, a zapravo vječni Cvijet – i Ljubav odozgor koja nikad ne prestaje.
…
Toliko dobrih misli i toliko dobre potrage bilo je kod Vesne. Šteta bi i tužno bilo da sada nije na ‘poljanama zelenim’ gdje ništa više ne može uvenuti.
“Čovjekovo pravo na istinu nije ništa manje sveto od prava na život.” (Vesna Parun)
Vesna je slutila da bi Istina morala postojati. Znala je kako je potraga za njom pitanje dostojanstva svakog ljudskog bića. Znamo li i mi…?