Igor Divković
Zemlja se vrti
oko osi,
pijana je,<
nagne se, skosi.
Tek što svane,
eto noći,
nikad joj vječna
svjetlost doći.
Zemlja kruži
oko svog Sunca.
Oko (svog) Sunca
i druge (planete) lete.
I tek što dođe
toplo ljeto,
ledene zime
opet joj eto.
Zemlja se vrti.
Zemlja kruži.
Let joj sve teži,
put joj sve duži.
Kakve je sreće
pogodit će je kometa
i eto kozmičkog
vatrometa.