Lucija Vinogradac
moja poezija
toliko tuge krije u sebi
pomislio bi netko
što me to toliko
u životu boljelo
uvijek stranac sebi
stranac drugima
gutala sam bol
ne znajući gdje pripadam
ali nisam odabrala
vratiti istom mjerom
vraćam osmijehom
tugu pretvaram u riječi
zato se možda toliko
osjećaja teških
krije u ovim redovima
svaka napisana riječ
vratila me onome
tko sam
dovoljno sam padala
da konačno
mogu letjeti