Joso Špionjak
Godine ispunjene igrom,
bližu se sada kraju svom.
Počinje druženje s knjigom,
a škola postaje drugi dom.
Zvona se začuo sitan glas,
djeca su, evo, stigla do cilja.
Oni su našega svijeta ukras,
ljudsko ih srce gleda od milja.
Iznad škole vidjeh lastavice,
kako po zraku veselo kruže.
Mališani su isti kao i ptice,
brzo se upoznaju i združe.
Sad mlinovi mali,
zrnca znanja melju.
Neka rastu sretni,
u duhu i tijelu.