Dragan Gortan
”Tu će prevladavati smeđi tonovi”
Jesen predloži
(vjetar se šutnjom složi)
”Da… ali vode… vode treba više!”
Zažubore kiše
(i kiša bez da zamoli samo se proli)
Sad sjetna… kakva zna biti
Jesen pred mokrom slikom sjedi
Kiša… koja ne prestaje liti
Niz sliku se uporno cijedi
Boje su sve mekše…rjeđe
Drveće kraj puta već izmaglica guta
I sve postaje… nekako smeđe
Šumu oblaci stišću
(a vjetar… još spava u lišću)
*
(”Nebo… Tvoje oči”, Matica hrvatska 2009.)