Lucija Vinogradac
ah Bože…
što me nisi
stvorio
gotovo savršenu
pa da
budem uvijek nasmijana
da ne znam
za brige siromaha
za neodlučnost na
svakom koraku
za nepovjerenje
što si me stvorio
da se borim
dok gledam roditelje
koji muku muče
od briga
kako preživjeti
mjesec
godinu
što me nisi stvorio…