Zašto je Trump bacio oko na Grenland?
piše: Dr. Tomislav Đurasović, München
Kod moga prvog putovanja na Grenland (gren. Kalaallit Nunaat, dan. Grønland, hrv. Zelena zemlja), osamdesetih godina prošloga stoljeća, otišao sam s nakanom posjetiti rodbinu, prijatelje i znance moje supruge.
Tri tjedna uživali smo u čudima kojima je priroda obdarila ovaj najveći otok na svijetu, kao: sante leda, polarna svjetlost, kitovi i dr., ali, moj interes za povijest otoka, društvena zbivanja i životne uvjete rastao je danomice.
Druženja i prijateljstva su se nastavila posjetama na Grenlandu, Kopenhagenu, odnosno, dvije grenlanđanske obitelji, koje su po prvi put bile u Europi, i tri obitelji danskih doseljenika na otok ugostio sam u zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj.
Na Grenlandu, čijih je 81% površine prekriveno ledom, živi po popisu iz 2023. godine, 56.865 stanovnika.
Godine 1916. Danska je Washingtonu prodala svoje posjede na karipskim otocima. Zauzvrat su Sjedinjene Države priznale danske zahtjeve za cijelim Grenlandom. To je bilo važno za Kopenhagen jer je Danska bila u sukobu s Norveškom, koja je polagala isključivo pravo na Sjeveroistočni Grenland (Danas najveći nacionalni park na svijetu), a sve poradi njegovih bogatih ribolovnih područja.
Međunarodni sud pravde konačno je odlučio ovaj spor u korist Danske tek 1933. godine. Od 1920. godine SAD-u je jasno da Grenland pripada zapadnoj hemisferi. Prema tumačenju Washingtona, Monroeova doktrina vrijedila je i za ovaj otok, što znači da strane sile tamo nemaju što tražiti.Velika Britanija gajila je pritajeno nezasitni apetit spram Grenlandu. Godinama su “hrabrili” Grenlanđane da proglase svoju neovisnost od Danske i zatraže prijem u SAD. Koristilo se en gros Kanadu, koja je tada igrala važnu ulogu u političkoj, strateškoj i gospodarskoj igri Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Kanada je bila još uvijek nominalno pod britanskom upravom, a mnogi su je vidjeli samo kao privjesak SAD-u, koji će na kraju biti apsorbiran u ovu zemlju.
Predsjednik Franklin D. Roosevelt proglasio je Grenland dijelom “američke hemisfere” i izjavio da Washington neće dopustiti nijednoj drugoj državi da taj otok koristi. Njemački Wehrmacht je 9. travnja 1940. godine okupirao Dansku i Norvešku, a potom i Grenland. Mnogi njemački povjesničari tvrde da Hitlera Grenland nije ozbiljno zanimao, izuzev nekoliko meteoroloških postaja, koje su korištene izričito za vremenska izvješća.
Tadašnji danski izaslanik u Washingtonu, koji se znao postaviti kao svojevrsna protuvlada onoj u Kopenhagenu, odigrao je povijesnu diplomatsku igru obrazlažući službenom Washingtonu, da vlada njegove zemlje ne može slobodno donositi odluke jer je pod njemačkim okupacijom, tako su Sjedinjene Države ponovo preuzele brigu i postale zaštitnicom Grenlanda.
U svibnju 1940. Washington je na Grenlandu otvorio konzulat i odmah započeo s izgradnjom aerodroma. Pred sami kraj, posebice poslije završetka Drugog svjetskog rata bilo je više verbalnih sukoba između Danske i SAD-a. Danci su to opravdavali da su „protiv strane prisutnosti na Grenlandu jer su htjeli zaštititi autohtono stanovništvo Grenlanda od nepovoljnih utjecaja moderne civilizacije”. I, upravo su danske vlasti kasnije pale na tom ispitu, jer su to uporno prakticirale, pa i pored svih dobrohotnosti koje su im Danci učinili, danas je oko 84% Grenlanđana za potpunu nezavisnost svoga otoka.
Kopenhagen je ratificirao ugovor koji je legalizirao američku nazočnost na Grenlandu već u svibnju 1945.
Hladni rat stvorio je novu situaciju, te je 1951. godine sklopljen novi sporazum koji je predviđao da sve zemlje NATO-a mogu koristiti grenlandske, po Amerikancima suvremeno uređene vojno-strateške baze.
Američki interes za Grenlandom ne proizlazi dakle iz hira predsjednika Donalda Trumpa, nego je važnost Grenlanda i cijelog Arktika uvećali:
– spomenuti čimbenici iz dana hladnog rata;
– najnovije klimatske promjene na području Arktika i Grenlanda diktiraju dnevno vrijeme diljem svijeta;
– bogati prirodni resursi, poput rijetkih minerala, urana i željeza, te nafte i plina;
– novi brodski putevi. Brzo topljenje leda na Arktiku otvara kraće i učinkovitije pomorske rute. Primjerice, navigacija kroz Arktičko more od zapadne Europe do istočne Azije je oko 40% kraća u usporedbi s plovidbom kroz Sueski kanal. Promet brodova na Arktiku već je porastao za 37% u proteklom desetljeću, prema nedavnom izvješću Arktičkog vijeća.
Za novu rutu kroz Arktik sve veći interes pokazuje svud prisutna Kina, a koja je u studenom prošle godine dogovorila suradnju s Rusijom na razvoju arktičkih pomorskih ruta.
Sve je ovo znano i Grenlanđanima, ali im je poznata i sudbina Tibeta, Honkonga i Ukrajine. Nisu zaboravili ni to kako im je Brüssel početkom 80.-tih zakinuo ribolov kao egzistencijalno najvažniju nacionalnu djelatnost pa su grenlandski glasači referendumom 1985. godine napustili Europsku ekonomsku zajednicu (današnju Europsku uniju), a Dancima teško zamjerili što su ih ostavili „na cjedilu“.
Predsjednik Vojnog odbora EU-a, austrijski general Robert Brieger, u dogovoru s šeficom mu Ursulom von der Leyen, nedavno predloži stacioniranje vojnika EU na Grenlandu i kaže: “To bi bio snažan signal i mogao bi doprinijeti stabilnosti u regiji”.
Teško nam ako europska sigurnost padne u njihovu domenu. Tako su vjerojatno predmnijevali i Grenlanđani, ako je suditi po rezultatima ovotjednih izbora.
..
Santa leda ispred Južnog Grenlanda, Foto: T. Đurasović
