piše: Joso Špionjak
Svi mi, veliki i mali, živimo u vlastitom, zaključanom svemiru, satkanom od misli, sjećanja, želja i planova.
A ponekad, sasvim neočekivano, upravo ga dijete otvori jednim pitanjem ili svojom razigranošću.
Dok su putovali prema vrtiću, Leo je naslonio čelo na staklo od vrata i gledao kako ljudi, kuće i stabla nestaju u daljini.…
Berlin/ -Znaš mama, sutra je …veli mi kćerka danas. Ja upravo ronim po stihovima, po nekim drugim, onozemaljskim prostranstvima, pa odsutno odgovaram:
Obitelj Proljeće živjela je svake zime u visokoj, dugačkoj kupoli na razmeđu Zemlje i Neba. Bio je to lijepo uređen prostor, prozračan i topao, pun zelenila. Duž predvorja rasla su stabla u ogromnim loncima, a ispod njih mirisala je svježe pokošena trava. Stupce koji su držali visoke balkone, obmotale su ruže penjačice i razne biljke puzavice. U vrtu su se šepurili paunovi.…
Dijana