Miljenka Koštro
I ono što voliš izmakne, bježi,
ono što ne želiš umiljato zareži,
za neke se stvari na duže veže,
ima i onih što te bace iz ravnoteže
.
Kroz hladne odaje prolaziti treba
gdje dugi kaputi gube svrhu,
mami vrtnja u krugu ispod neba,
bijeli cvjetovi ljubavi penju vrhu
Ne možeš se od svega braniti tijelom,
svakom pokretu koju kap duše treba dati,
ono izgubljeno biva prekriveno crnim velom,
za neke se sitne stvari vrijedi žrtvovati.
Tko to nije umro po nekoliko puta,
a opet mu koraka za živjeti osta,
tko to ne zna što je žuta minuta,
primiš je kao nekakva gosta.
Kad ono nešto ode niz brzu rijeku
ugasi se plam radosti u čovjeku,
postoji i ono nešto što radost vraća,
zadovoljstvo u čovjeku najveća je plaća.