Povodom 575. rođendana Marka Marulića podno pjesnikove statue u Berlinu cvijeće su položile njemačke i hrvatske gradske i državne institucije.
tekst i foto: HGB/ S.B./B.B
Berlin/ Nisam trenutno u Berlinu i možda još brojne godine ispred preko ljeta neću biti u njemačkom velegradu, tko to zna, ali na ovaj dan 18. kolovoza, moje će misli redovito odlutati do osunčanog trga Julius Morgenroth, iza vijećnice berlinske općine Wilmersdorf Charlottenburg gdje pogled plijeni lijepa statua Marka Marulića, hrvatskog Goethea, oca hrvatske književnosti. Jer, danas je njegov rođendan, i to 575. po redu.
Zamislite i razmislite, kako duboku i dobru životnu brazdu treba zaorati, da trag ostane tako dugovječan – pjesnikovim rođenjem 18. kolovoza zaoran prije 575 godina, trajan i jasan je sve do današnjih, naših dana.
Na današnji dan Marula su se sjetile i njemačke i hrvatske, gradske i državne institucije. Cvijeće je u ime Veleposlanstva Republike Hrvatske položila Marina Perković, II. tajnica Veleposlanstva i Anke Päzold iz ureda gradonačelnika općine Charlottenburg-Wilmersdorf zadužena za partnerstva između gradova i reprezentaciju općine. Čestitara ovoga puta nije bilo puno. Bila je to, kako bi se slikovito reklo “grupa mala ali odabrana”. Polaganju cvijeća predstavnika njemačkih i hrvatskih institucija, uz našu fotografkinju, nazočila je i Karmen Meić, predsjednica Hrvatske zajednice Berlin.
Hrvatska diplomatkinja Marina Perković tom je prigodom rekla:
“Povodom rođendana Marka Marulića – rođenog 18. kolovoza 1450. u Splitu – danas se ponovno prisjećamo oca hrvatske književnosti.
Hrvatski je sabor prošlu godinu službeno proglasio Godinom Marka Marulića, u znak priznanja za njegov trajni doprinos hrvatskoj i europskoj kulturi.
Ove godine obilježavamo i posebnu prigodu – 575. obljetnicu rođenja ovog značajnog humanista.
Zahvaljujemo općini Charlottenburg – Wilmersdorf na dugogodišnjem gostoprimstvu i brizi o spomeniku.
Ovaj spomenik ujedno je i simbol gradskog partnerstva između Splita i općine Charlottenburg – Wilmersdorf – znak prijateljstva i kulturne razmjene.”
Brončana, skoro tri metra visoka statua Marka Marulića, rad kipara prof. Slavomira Drinkovića, postavljena je u Berlinu 2000. godine povodom 30 godina pertnerstva grada Splita i berlinske općine Wilmersdorf, danas Charottenburg-Wilmersdorf. Ovo partnerstvo utemeljeno je 1970. godine i suradnja dvaju gradova prenosila se s gradonačenika na gradonačelnika ili što bi se reklo ” s koljena na koljeno”. Lijep običaj zajedničkog polaganja cvijeća održao se do danas.
Marko Marulić, potomak je splitske plemićke obitelji, koja se hrvatski nazivala Pečenić ili Pecenić, obavljao je komunalne dužnosti egzaminatora, suca, izvršitelja oporuka, a bavio se i trgovinom, sve dok nije krenuo na školovanje u Italiju i razvio se u velikana humanistu čija su mnogobrojna književna djela doživjela veliki uspjeh u Europi tijekom XVI. i XVII. stoljeća.
U prošloj godini, proglašenoj Godinom Marka Marulića, hrvatska su udruženja u Berlinu (Hrvatska nastava Berlin, Hrvatski glas Berlin, Hrvatska zajednica Berlin i HKD V.F. Mažuranić) tim povodom organizirala niz kulturnih događaja ispunjenih književnošću, pjesmom, zajedništvom u jeziku i kulturi za što su u kategoriji “Najuspješniji događaj godine” dobili i Večernjakovu domovnicu 2025.
I na ovaj dan, Marulov 575. rođendan, podsjetimo se inspiratinih stihova iz (završnice) knjige “Marul i Judita. Priča glasovita” autorice Andrijane Grgičević, gdje su Marul i njegova slavna Judita opjevani suvremeno, u stihu, prilagođeno, razumljivo i dopadljivo i djeci i mladima.
“…I eto, od tada potekoše riječi,
hrvatska književnost počela je teći.
Zašto je to važno? Objasnit ću, stoj!
Zamisli da imaš priča velik broj.
Otvaraš ih sretan, izgaraš da doznaš
što u njima piše, kad – jezik taj ne poznaš!
“Pa šta će mi ovo? reći ćeš bez sumnje.
“Želim čitat knjigu koju i razumijem.”
Eto, Marul junak i taj spjev već žut,
knjizi na hrvatskom probio je put.
Pa kad nešto čitaš i ide ti lako,
nekad šapni: “Hvala, Maruliću Marko.”
I sve knjige lijepe što su tad potekle
dobro je poznavat´, pa barem donekle,
riječi što nam teku i pjevaju jekom.
Možda će i tvoje poteći tom rijekom.”