Iz naše arhive/ objavljeno 06.09.2022.
tekst i foto: Nikša Smoje
Priznajem, bija sam dva puta u Berlinu. Za prvi put, ne znam da li se može kontat… Krajem 1981. godine iskrcava sam se s broda Moša Pijade iz luke Maputo (ex Lorenzo Marques).
U to davno vrime Mozambik (ex Portugalska kolonija) je bija u dobru s Sovjetskim savezom i istočnim blokom. Avion je letija na liniji Maputo, priko Sofije u Bugarskoj za DDR (istočni Berlin). E, kako je ovaj avion kasnija, onaj za Zagreb nam je uteka. Smješteni smo na aerodromski hotel, večerali, prespavali i ujutro doručkovali, te prvim avionom za Zagreb. Eto sam tako i bija i istovremeno nisam bija u Berlinu.
E, ovaj drugi put sam se opoštenija. Tri cila dana po Berlinu. Kako & zašto – čitajte dalje… Dakle, Hrvatsko Njemačko društvo iz Splita, čiji sam član, organiziralo je izložbu fotografija Splita u Berlinu. Nas dva autora, moja malenkost i stariji kolega Vladislav Freund. Naši berlinski domaćini, općina Charlottenburg-Wilmersdorf je grad prijatelj našega Splita. Oni su suorganizatori izložbe, a istu je otvorila tadašnja gradonačelnica Monica Tiemen.
Sad znate razlog moje (naše) skitnje po Berlinu. Predsjednik našeg društva prof. Zoran Bibarović je prikupija malu ali izvrsnu ekipu, organizira put, isplanira obilazak Berlina, spavanje i sve ostalo…
Domaćinu su, osim izložbe, cilo vrime bili s nama, zajedno smo malo skitali, testirali spizu i pive i ugodno čakulali. Kako ne znam jezik njemački, to je bila kombinacija raznih evropskih jezika…
Doletili, ostavili stvari u hotelu i tražili di na doručak… naletili na kineski restoran. A tu sam usrid Berlina moje drage zemljake Hrvate podučava kako se štapićima jede, popilo se, usred Berlina, tipično kinesko pivo Tsingtao, a kineski domaćin je bija zadivljen s mojim znanjem desetak kineskih izraza… Eh, ti pomorci…
Nakon toga mala skitnja, pa s domaćinima na ručak u, napokon, pravi njemački restoran, spiza odlična a ponuda piva je u skladu s imenom restorana „Haus der 100 Biere“. Mala skitnja pa do zgrade općine Wilmersdorf, na pripremi izložbe. Malo pažnje molim, pored općinske zgrade nalazi se i kip oca hrvatske književnosti, našeg sugrađanina Marka Marulića.
Drugi dan, malo šopinga za drage naše dame te posjet čuvenoj Kaiser Wilhelm Memorialnoj crkvi. Berlinčani je popularno zovu „šuplji zub“ a vi po fotografijama zaključite zašto. Nema mrdanja, Zoran vodi dalje preko poznate ulice „Unter den Linden“, te podzemnom do Potsdamer platz-a.
Treći dan, svaka čast našem predsjedniku Zoranu, organizira je obilazak cijelog Bundestag-a. Na putu prema Bundestagu prolazimo pored Siegessaule – stupa pobjede. Podignut je u čast Pruske pobjede nad Dancima, a zli jezici kažu da je to jedini rat kojeg su Nijemci dobili. Stižemo i do Bundestaga. Nema kantuna di nismo zavirili, ove fotografije su samo mali dio viđenoga. Nakon obilaska, već dobro umorni zaletili smo se i do obližnjeg spomena na Berlinski zid. Nismo imali vremena skoknit do Brandenburških vrata, žurilo nam se. Zaletili se do hotela, malo došli sebi, te požurili jer je trebalo stići na otvaranje izložbe. I stigli smo na vrijeme – Njemačka točnost!!!
Gradonačelnica Monica je otvorila izložbu, kolega Freund je na njemačkom i hrvatskom jeziku pozdravija domaćine i zahvalija se na svemu… Sonja iz Hrvatskog glasa Berlin je sve pratila za medije, slikali se Zorka i moja malenkost pored mojih fotografija, napravili zajedničku fotografiju pored našeg Splićanina Marka Marulića… i, i i otišli na večeru.
Domaćini nas odveli u restoran s manjim brojem vrsta pive, a specijalitet su bili pilići i kokoše na bezbroj načina. I dobre su bile, ukusne, a tek kakvo je društvo bilo… opet sam mora s Nijemcima razgovarat na mote, na engleski, hrvatski, di koju rič talijanski i pomalo ruski. Svi smo sve razumili nakon par piva.
Zadnja noć u hotelu Quentin, ujutro doručak i put aerodroma Schonefeld. Gledam i mislim se – onaj Hitler i njegova nacistička svita se zasigurno okreću u grobu. Usred Berlina, na aerodromu Izraelski (židovski) avion koji ponosno pokazuje na svom repu Davidovu zvijezdu. Diže se avion, bacamo pogled, par fotografija i mali komentar – oko Berlina sva zemlja je uredno obrađena, ne možeš virovat, kakva je to vridna nacija. Skoro zaboravih da smo sami financirali ovaj izlet, ma svaka potrošena kuna & marka se isplatila.
Godine 2008. je opet bila izložba fotografija Splita u Berlinu. Ovaj put je išla brojna i jaka delegacija grada Splita s izvrsnim fotografijama priznatih splitskih fotografa. Otišle su i moje fotografije, a ja sam zbog obiteljskih razloga ostao u Splitu, iako je ovaj put sve bilo plaćeno. Ajde, neka su Splitski vijećnici baren guštali mukte putovat, na trošak poreznih nas obveznika. Mogli su slučajno sami platit!!!
Moje fotografije se ne mogu ukrast, sve one su slobodne poput ptica… ja ih pustim, a one lete di ih je volja i slete tamo di im se svidi, kod nekoga tko im malo pažnje posveti…
https://photos.app.goo.gl/SvE1HCBvaV83B4ya9
Dakle, kao i sa svim mojim dosadašnjim fotografijama i ove slobodno možete&morate diliti rodbini, prijateljima, poznanicima, fureštima, ima našega svita i po Berlinu, svima rasutima po cilome svitu, dakle svima kojima možete ulipšat dan. Red bi bija i napomenit autora ovih fotografija, tj. moju malenkost, a ukoliko zaželite komercijalno koristit neke od mojih fotografija treba mi se javit, dogovorit i na taj način platit&dobit fotografiju u punoj rezoluciji. Napominjem da se sve moje fotografije tiskaju i na platno…
Svega lipoga!
