Miljenka Koštro
Ujutro otvorih prozor
a pod njim
šušti jesen,
u vrtu dunje se žute,
zovu me
da košaru ponesem.
Procijedim kroz zube:
Jesen!
Svega u obilju pripravlja,
na vagu ništa ne stavlja.
Pletenu od vrbova pruća
košaru ponesem,
ljepotom zanesena
opojne mirise jeseni
u kuću unesem,
pa me jesen
okusima tetoši i gosti,
damski mi zaviri
u potrošene kosti,
ali tu smo da drugujemo
a ne da tugujemo.